"Nema smrti ili degradacije ruskog jezika": intervju s jezikoslovcem Maximom Krongauzom
Miscelanea / / July 31, 2021
O internetskom slengu, pismenosti, čistoći jezika i kako se on mijenja.
Maxim Krongauz je jezikoslovac, doktor filoloških znanosti i profesor na Ruskom državnom sveučilištu za humanističke znanosti i Visokoj ekonomskoj školi. U svojim predavanjima govori o tome kako se ruski jezik mijenja, što tome doprinosi i zašto je borba za njegovu "čistoću" besmislena.
Lifehacker je razgovarao sa jednim znanstvenikom i otkrio zašto internetska komunikacija doprinosi razvoju nepismenosti, što učiniti kako biste obogatili svoj rječnik i hoće li vam filmovi u tome pomoći. Također smo saznali kako jezikoslovci shvaćaju da je vrijeme da se u rječnik doda određena riječ i zašto se pravila ruskog jezika mijenjaju tako sporo.
Maxim Krongauz
Lingvist, doktor filoloških znanosti, profesor Ruskog državnog humanističkog sveučilišta i Više ekonomske škole.
O jezikoslovlju
- Zašto ste odlučili studirati jezike?
Odlučio sam ne studirati jezike, nego jezikoslovljem - odnosno proučavati jezik kao univerzalni mehanizam. A neposredni poticaj bilo je zanimanje za materinji jezik - ruski. Lingvistika je raznolika znanost, a njezini predstavnici ništa manje raznoliki. Na primjer, postoje jezikoslovci koji proučavaju teoriju.
Više me zanima živi jezik. Stoga sam se usredotočio na proučavanje modernog ruski - posljednjih desetljeća pokušavam shvatiti kako se i zašto mijenja. I to se događa prilično brzo. Tako je proces istraživanja postao svojevrsna utrka za jezikom.
- Što se sada u svijetu događa s jezikom?
S jezicima ili jezikom - to su različita pitanja. Usredotočit ću se na ruski. Nekoliko je čimbenika koji snažno utječu na to i dovode do promjena. Iako se mnogo toga što ću navesti odnosi i na druge velike jezike.
- Društveni faktor. Za nas je ovo bila perestrojka 1985.-1991. Želja za apsolutnom slobodom u to vrijeme dovela je do intenzivnih promjena u jeziku. Domaći jezici sretno su prekršili sva pravila, uključujući pravopis, razbijene norme, koristili psovke, narodni jezik, žargon.
- Tehnološki napredak i pojava novih vrsta komunikacije. Pojava Interneta dovela je do pojave novih komunikacijskih prostora s neviđenim komunikacijskim uvjetima. Čak je i izum mobitela doveo do stvaranja novog komunikacijskog prostora. Primjerice, formula zbogom "prije poziva" nastala je zahvaljujući aktivnoj komunikaciji na mobitelu. Istodobno, naš se životni tempo ubrzao, što je dovelo do kompresije nekih riječi. Na primjer, u SMS -u pišemo "ATP", a ne "hvala". To su očiti i površni primjeri, no u stvarnosti su promjene dublje.
- Globalizacija, što se očituje u obliku utjecaja engleskog na ruski i druge velike jezike. Utječe na sebe Engleski, ali malo drugačije. Primjer bi bio pojava Global English -a, pojednostavljene verzije ovog jezika.
O rječnicima i pravilima ruskog jezika
- Kako jezikoslovci shvaćaju da je vrijeme za dodavanje određene riječi u rječnik? Ili što treba reći na ovaj način, a ne drugačije?
Ovo je vrlo složeno pitanje, a u jezičnim se tradicijama - i na različitim i unutar jednog - rješava na različite načine. Ruska leksikografska tradicija prilično je konzervativna.
Kod nas su se rječnici tradicionalno izdavali nove riječi. Riječ je morala provesti neko vrijeme u njima prije nego što je ušla u veliki rječnik ruskog jezika - na primjer, u objašnjenju ili pravopisu. Ovo je svojevrsno čistilište. Ako se riječ dobro ponašala - aktivno se koristila, nakon nekog vremena (pet ili više godina) mogla bi se uključiti u uobičajeni rječnik književnog ruskog jezika.
I to pridržavanje tradicije uvelike je očuvano do danas. Stoga ruski rječnici jako zaostaju za našim današnjim govorom. Mnoge riječi koje već aktivno koristimo imaju poteškoća s ulaskom u njih. Po mom mišljenju, ovo je problem. I nisam nimalo konzervativan po tom pitanju.
Sada jezikoslovci aktivno raspravljaju o tome u koji ćemo oblik rječnika doći u bliskoj budućnosti. ja mislim da internetu daje nam mogućnost stvaranja nove vrste izvora - brzinskog rječnika. U njemu ćemo moći bilježiti nove riječi, čak i ako se one neće ukorijeniti u budućnosti. Naravno, s odgovarajućim oznakama: tada se pojavilo - od tog i takvog vremena nije pronađeno. Ali još nije.
- Ako neke riječi nisu u rječniku, a ljudi ih koriste, ispada da ne govore ispravno?
Dovodite postojeći konzervativni trend do točke apsurda. Ne vjerujem da govorimo pogrešno ako koristimo riječ koja još nije ušla u postojeće rječnike. Na primjer, nitko ne krivi ljude zbog nepismenosti ako izgovore riječ "HYIP". Odsutnost mnogih novih riječi u rječniku više govori o zaostajanju naše leksikografske tradicije.
- Ali što je sa situacijom s riječju "kava"? Tek nedavno ga je postalo moguće koristiti u srednjem rodu - i istovremeno se ne smatra nepismenim.
Ovo je drugačiji problem i mora se razmotriti zasebno. "Kava" nije prestala biti riječ muški. Samo što su jezikoslovci prepoznali srednji rod čak ni jednak, ali prihvatljiv. Manje ispravno, ali ipak u okvirima književne norme. Ovo je apsolutno prava odluka, jer se "kava" koristi više od stoljeća i u srednjem rodu. Isto čine i dobro obrazovani izvorni govornici.
Naravno, svi smo u školi naučili da je ispravno reći „crna kava“, a ako koristimo „crnu“, onda je ovo velika greška. No u tekstovima poznatih, cijenjenih i, naravno, pismenih pisaca, na primjer, Konstantina Paustovskog, postoji i "kava" u srednjem rodu. Primijenio ga je autor, a urednik i lektor su to dopustili. Tako je izraz u ovom slučaju prošao čitav lanac provjera.
Promjenom pravila doista smo uspjeli tako da se većina govornika ruskog jezika prestala smatrati nepismenima. Nema ništa loše. A ako želim, mogu nastaviti koristiti muški rod.
- Zašto je promjena pravila bila tako spora?
U različitim rječnicima to se događalo u različito vrijeme. Dakle, neki od njih odavno su priznali srednji rod za riječ "kava". No, 2009.-2010. novinari su primijetili promjenu u rječniku, koji je uvršten na popis preporučenih. Zbog toga se oko leksema raspleo čitav skandal.
Reakcija kulturnih nositelja na takve promjene uvijek je negativna. Zato što su znali da je "kava" muška. Time se kulturni nositelj razlikovao od nekulturnog. Tolerancija srednjeg roda dovelo je do toga da je ta prednost nestala. Ljudi su se osjećali povrijeđeno - a to je dovelo do mnogih sukoba i šala.
Netko je rekao da više neće piti kavu. Drugi su sugerirali da je crna kava loša (ili loša), a crna kava dobra. Kulturni izvorni govornik konzervativan je i ne želi da se promijeni. No to je neizbježno: ponekad se unutar jezika događaju transformacije. Dodavanje srednjeg roda je upravo unutarnji proces.
U ruskom jeziku riječi koje završavaju na "e" obično su srednjeg roda. A to se odnosi samo na one riječi u kojima je "e" kraj. Odnosno, riječima odbijenih, na primjer, u "moru". A za riječi koje se ne odbijaju, "e" ili "o" ("kaput" ili "kava") nije završetak, pa se ne bi trebale pridržavati ovog pravila.
Suvremeniji primjer je "euro", koji se odmah počeo koristiti u muškom rodu. Vjerojatno je pod utjecajem riječi "dolar". No, postupno je uvučen u skupinu kastrata. Budući da je "euro", iako je bio neuništiv, završio na "o". I tako se počeo ponašati kao žeton s takvim završetkom (na primjer, "prozor"). Isto se dogodilo i s "kavom". U običnom govoru, koristila se u srednjem vijeku, a ponekad čak i sklon.
O "čistoći" jezika, internetskom slengu i pismenosti
- Kako se osjećate prema ljudima koji zagovaraju određenu "čistoću" jezika i protestiraju protiv zaduživanja?
U jeziku se uvijek vodi borba između konzervativaca i inovatora. Skoknemo li dva stoljeća unatrag, neizbježno ćemo naići na spor između slavenofila i zapadnjaka. Na površinu će izaći i ime admirala Aleksandra Šiškova, koji je ponudio ruske opcije inozemnim posudbama. Ova kontroverza traje i danas. I tu nema ispravnog ili pogrešnog: uvijek je stvar mjere i ukusa.
Ja nikako nisam konzervativac. Vjerujem da se jezik prisiljen mijenjati. Uključujući i to jer mnogo toga dolazi zaduživanje. No, tempo za mene, kao izvornog govornika, a ne jezikoslovca, također nije uvijek ugodan i ugodan. Uzrujava me kad u tekstu naiđem na nepoznate pojmove koje treba tražiti ne u rječnicima, već na internetu. A u nekim situacijama radije bih koristio ruske riječi, jednostavno zato što su mi poznatije.
No, mi smo uvelike zaboravili kako razviti ruske pandane zaduživanja. A takozvani čuvari maternjeg jezika još uvijek gube borbu.
- Kako je pojava interneta utjecala na jezike?
Ovo je velika tema, pa ću pokriti nekoliko osnovnih stvari. Internet ima vrlo veliku brzinu širenja informacija. Time se stvaraju posebni uvjeti za postojanje riječi.
I moda počinje igrati veliku ulogu. Oduvijek je postojao u jeziku, ali ne u takvim razmjerima. Danas riječ može porasti do vrhunca popularnosti, a nakon nekog vremena (često kratkog) potpuno nestati iz jezika.
Ali postoje i dugovječne riječi. Ranije sam naveo primjer "HYIP -a". Gotovo je odmah postao popularan, sve dok nije nestao i čak se vrlo aktivno koristio.
Prije svega, bio je povezan s rap kulturom, ali je zatim vrlo brzo ušao u zajednički prostor i počeo se nalaziti u govoru raznih ljudi. I on ima sve šanse da postane obična riječ, dio Ruski jezik.
Također, jedan od vrlo važnih fenomena u jeziku interneta je koncept "mema". Može se usporediti s krilatim riječima i izrazima koji postoje jako dugo. No, mem se bitno razlikuje od tradicionalnih fraza: za razliku od njih, živi relativno kratko - tjedan, mjesec. Dobro je ako prođe godinu dana. Istodobno, memi se stalno pojavljuju, a to je znak jezika Interneta.
Važno je shvatiti da nije bitan rezultat, već sam proces njihovog generiranja. Odnosno, prije nego što je sam proces relativno rijetko pokrenut, a njegovi rezultati - riječi - živjeli su dugo (stoljeća ili desetljeća). Ali sada je suprotno: riječi se vrlo brzo zaboravljaju, ali se izmišljaju gotovo svaki dan.
- Koji još primjeri postoje? Čini se da ste ranije spomenuli kompresiju riječi?
Postoje i drugi primjeri utjecaja Interneta na jezik. Zahtijeva brzinu pa je kompresija riječi prilično jasan znak toga. Na primjer, umjesto "hvala" ili "pozdrav" pišemo "ATP", a ne "zdravo".
Još jedan primjer - kratice. Zahvaljujući Internetu pojavila se kratica koja nije baš poznata ruskom jeziku. U prošlosti smo izrazito skraćivali izraze usredsređene na imenicu. Na primjer, CSKA je Sportski klub Središnje vojske. Ključna riječ je "klub".
A zbog uspona Interneta i utjecaja engleskog jezika, skraćeni izrazi koji nisu nužno povezani s imenicom počeli su se pojavljivati u velikom broju. Ovo je prilično standardno na engleskom jeziku. Na primjer, ASAP (Što je prije moguće) - "što je brže moguće".
A neke od ovih kratica prodrle su u ruski jezik. Na primjer, "imho" (imho - po mom skromnom mišljenju) - "po mom skromnom mišljenju". Pojavile su se i ruske kratice. Na primjer, "syow" - "danas sam saznao." I u nultim godinama naletio sam na "ttt"-"pah-pah-pah".
- Zašto na Internetu komuniciramo drugačije?
Pisani govor obično je veliki tekst: monolozi, romani, članci. A pojava interneta dovela je do činjenice da se počeo aktivno koristiti u razgovoru.
Pismo razgovaramo. Stoga je postojala potreba za revitalizacijom ovog govora, jer je mnogo suhlji od usmenog. Nedostaje intonacije, izrazi lica, geste.
Stoga se u internetskoj komunikaciji pojavilo mnogo jezične igre o kojoj sam ranije govorio. A zatim su se pojavili emotikoni - ovo je još jedan primjer zamjetnog utjecaja Interneta na jezik.
- Jesu li emotikoni i emotikoni već dio jezika?
Emotikoni (iako ne svi), definitivno. I emoji u mnogo manjoj mjeri. Iako su dio našeg komunikacijskog sustava, ipak su slike, a ne jezični znakovi. Potonji prvenstveno uključuju smiješak sa smiješkom i namrgođeni smiješak.
Emotikoni se natječu s interpunkcijskim znakovima, poput zamjene točke. Potpuno su integrirani u jezični sustav u širem smislu riječi.
- Doprinosi li Internet razvoju nepismenosti? Zašto se ovo događa?
Na Internetu postoji vrlo velik stupanj slobode i jezične igre. To utječe na rukovanje riječima, s njihovim grafičkim izgledom. Na ruskom je to prvenstveno posljedica subkulture padonki koja je nastala na samom kraju 20. stoljeća i proširila se 2000 -ih.
I, naravno, tijekom perestrojke ljudi su htjeli dobiti što je više moguće slobode i od svega, uključujući pravopisna pravila. Tada je postalo moderno pisati s pogreškama, ali ne s bilo kojim, već s onima koje su također neuobičajene za nepismene ljude. Na primjer, umjesto "zdravo" upotrijebite riječ "zdravo".
Doba "jezika gada" postojala je prilično dugo - oko 10 godina. To je utjecalo na toleranciju pogreške. Budući da je odstupanje od pravopisnih pravila, priznato na šaljiv način, oprostivo. I zahvaljujući tome, bilo je moguće prevladati sram nepismenosti koji je postojao u glavama sovjetski od ljudi.
Zato što je nemoguće potpuno komunicirati na Internetu ako se bojite pogriješiti. Tako su noviteti pomogli u odabiru u korist komunikacije i komunikacije, a ne pismenosti.
Moda za "jezik gadova" je prošla, ali je sačuvana sloboda rukovanja pisanim govorom. I danas svi pišu zbog vlastite pismenosti ili nepismenosti. Ako je odgovor na pitanje prilično jednostavan, onda pismenost podrazumijeva sustav zabrana i ograničenja, a Internet je u početku prostor slobode koji se preliva u slobodu.
- Jezik ide prema jednostavnosti. Mogu li se onda takve promjene nazvati evolucijom?
Limenka. Samo evolucijom ne cijelog jezika, već njegova dijela. Na primjer, točka na kraju poruke nestaje jer njezina odsutnost ne ometa razumijevanje. Uostalom, to izostavljamo ne u svakoj rečenici, već na kraju kratke poruke, koja je već uokvirena.
Ako slijedite pravila, tada morate staviti točku, ali ništa loše se neće dogoditi ako to ne učinite. Malo je vjerojatno da će sugovornik pomisliti da ste nepismeni. Sada ga mnogi općenito doživljavaju kao poseban znak koji izražava ozbiljnost ili nezadovoljstvo pisca.
U svakom slučaju, takva su pojednostavljenja povezana s čovjekom lijenost. Jezikoslovci to nazivaju načelom ekonomičnosti, no to je, zapravo, lijenost.
- Mogu li se takva pojednostavljenja s vremenom prenijeti u poslovnu korespondenciju, knjige, medijske članke?
Htio bih odgovoriti da ne. To su različita područja. Poslovno dopisivanje trebalo bi biti pismenije i slijediti ustaljena pravila, a ne modne trendove. Ovakav način ne bi se trebao prenijeti ni na knjige. Novinar ne smije izostaviti poantu.
Ipak, običan pisani govor ima određeni utjecaj na ono što je izvan njegove sfere. Ali ovdje se ništa ne može predvidjeti. Možda će ostati jasna granica ili će neke stvari prestati biti načelne.
Ali još ne vidim prijetnju običnom pisanom jeziku. Osim kad čitam sportska izvješća: u njima se često susrećem s nepismenošću. Razlog je taj što je autoru važnije da brzo napiše vijest i nešto priopći čitatelju nego da provjeri rječnik.
- Kako se osjećate prema ljudima koji sebe nazivaju gramatikom-nacistima?
Nacisti iz Gramatike ne samo da ukazuju na nepismenost i pokušavaju poboljšati govor. Koriste ga kao argument u argumentu: ako napravite gramatičku pogrešku, ne možete biti u pravu. Pa diskreditiraju sugovornika.
Uvijek mi se činilo da je njihov položaj ranjiv jer ometaju komunikaciju. Danas mi se ponašanje gramatičkog nacista više ne čini aktualnom temom za raspravu. U posljednje vrijeme na njih se gleda kao na neku vrstu trolovikoji ometaju komunikaciju.
Sada priznajemo određenu nepismenost našeg sugovornika. Svi pišu zbog svoje pismenosti, a ljudi mogu slobodno stvoriti svoje mišljenje o njemu. Odnosno, neke se pogreške doista mogu smatrati klevetničkim. Međutim, češće je položaj osobe i dalje važniji od njene razine poznavanja pravila jezika u ovoj raspravi.
- Koje vas zablude kao jezikoslovca najviše živciraju?
Ludo me živcira mit o smrti ruskog jezika. Jer najveća prijetnja za njega je kada nestane iz komunikacije, komunikacije. Ali ruski jezik se aktivno koristi - mi ga govorimo i dopisujemo se. Dakle, ne govorimo ni o kakvoj smrti i degradaciji. Naravno, morate brinuti o svom materinjem jeziku. Ali takav plač me živcira. Ovo je često manipulacija javnog mnijenja.
Problem je samo u jednom području - u znanost i znanstveni tekstovi. Postoje tendencije koje su opasne za jezik. Mnogi znanstvenici pišu članke na engleskom jeziku. To je razumljivo: autor želi biti upoznat sa svojim djelima u cijelom svijetu. No, ako svi dobri znanstvenici prijeđu na engleski, tada ćemo izgubiti terminologiju, a time i ruski jezik na ovom području.
O pristojnosti i razvoju govora
- Kako se stranci mogu međusobno odnositi neutralno i s poštovanjem?
U ruskom bontonu oduvijek je postojalo jednostavno pravilo: ako znate ime sugovornika (nije važno - ime ili ime i patronim), tada ga koristite u komunikaciji, inače neće biti jako pristojno. Danas je ovo pravilo djelomično prekršeno.
Na ruskom postoji veliki broj referenci. Aktivno se koriste različiti oblici srodstva, na primjer, "brat", "sestra", "teta", "ujak", "majka". I taksista se često naziva "šef" ili "zapovjednik".
No, sve su to neformalne fraze koje su prikladne samo ako želimo zatvoriti udaljenost. Ne postoji neutralna adresa na ruskom jeziku. A ako ne znate ime sugovornika, onda uopće ne morate koristiti obrasce za kontakt.
- A kako onda pozvati osobu, na primjer, u autobusu?
Samo koristite riječi iz govora etiketa - "Žao mi je", "Žao mi je." Ako želim privući pozornost, ne kažem "monsieur" ili "Frau", već "Žao mi je, ispustili ste ključeve". To je dovoljno za pristojnu komunikaciju.
- Zašto je uobičajeno da se nekim ljudima obraćamo s vama, a drugima s vama? U mnogim jezicima europskih zemalja druga se opcija više ne koristi. Hoće li tako biti i na ruskom?
Nadam se da nije, jer nisam previše za pojednostavljivanje ovog sustava. A kad govorite o mnogim europskim zemljama, niste sasvim u pravu. Naravno, ovo više nije na engleskom, kao na nekim drugim. A postoje zemlje u kojima se opseg korištenja "ti" jednostavno suzio. No, riječ ipak nije nestala.
Vjerujem da je takva demokratizacija potpuno neobavezna. I mislim da ne postoji tendencija pojednostavljivanja ovog sustava. Dapače, važan je za engleski kao svjetski jezik.
Svestranost je tu doista kritična. U bilo kojoj situaciji ne bih trebao razmišljati o tome kako se obratiti osobi. I drugi jezici mogu zadržati neke nijanse, složenije sustave i podsustave.
"Vi" i "vi" iznimno ste zanimljiv i složen sustav. A njegov opis važan je dio lingvističkog proučavanja jezika. Kao lingvist, volim održavati složenost. A kako je prijevoznik navikao na to, i nemam potrebe željeti promjene.
Možda je ovo pojednostavljenje relevantnije za mlade ljude na koje više utječe globalizacija.
- Kako obogatiti svoj rječnik?
Čitati.
- Što čitati? Klasici? Ili je već zastario?
Zastarjelo, ali još uvijek korisno. Ako želite obogatiti svoj jezik, morate čitati sve: moderne knjige, non-fiction, Sovjetska književnost, klasici XIX stoljeća.
Naravno, ako čitate staru literaturu, počet ćete koristiti riječi koje mlađi sugovornici možda ne znaju. No imat ćete veliki rječnik, što je također korisno jer rječnik otkriva bogatstvo svijeta.
- Mogu li filmovi s dobrim dijalozima biti jednako korisni za razvoj govora kao i knjige?
Filmovi s dobrim dijalozima možda neće biti od pomoći, a filmovi s lošima možda neće. Dobar dijalog je način na koji razgovaramo. Ovo je prirodni govorni jezik i u njemu koristimo mali rječnik.
A u "lošim" dijalozima često se mogu koristiti neprirodne riječi koje se u normalnom usmenom govoru obično ne izgovaraju. No, to je i dalje sofisticiran i izazovan način obnavljanja zaliha. Jednostavno - čitati raznovrsnu literaturu.
Life hacking od Maxim Krongauz
Knjige
Preporučujem knjigu moje studentice, ozbiljne i zanimljive jezikoslovke, Irine Fufaeve - „Kako se žene zovu». Ovaj je rad posvećen temi o kojoj se u društvu aktivno raspravlja - feministicama, a autorica pokazuje zaista razuman pogled na ovu problematiku.
Moj bliski kolega Alexander Piperski također je napisao knjigu „Jezična konstrukcija", Za koji je dobio nagradu" Prosvjetitelj ". U njemu govori o umjetnim jezicima i o tome kako su oni izmišljeni. Također savjetujem.
Preporučio bih svoje knjige. Najpoznatiji od njih je „Ruski jezik na rubu živčanog sloma”, Koji je posvećen upravo procesima o kojima smo s vama razgovarali u ovom intervjuu. Njegov nastavak bila je knjiga posvećena razvoju jezika na Internetu - "Knjiga o samoučenju Albanskog", gdje je Albanski takav žargonski naziv za ruski jezik na internetu.
I već u koautorstvu s pet mladih kolega, knjiga “Rječnik jezika Interneta.ru”, Što je postalo pokušaj popravljanja riječi i izraza ruskog jezika, relevantnih za internetsku komunikaciju. Također, zajedno s drugim autorima, objavili smo „Sto jezika: univerzum riječi i značenja».
Video
Ovdje sam, možda, odstupio od jezičnih tema. Uživam gledati intervjue na YouTubeu. Od početka sam pomno pratio Jurij Dudem. Uvijek mi se činilo da su njegovi videi svijetli ne samo u sadržaju, već i u jezičnom smislu.
Ako s mladim reperima Dud aktivno psuje i koristi sleng, onda s inteligentnim i starijim ljudima govori sasvim korektan ruski. I jako volim promatrati raznolikost jezika Jurija i njegovih sugovornika.
Također volim gledati intervjue Irina Shikhman i Elizaveta Osetinskaya. Mislim da su vrlo znatiželjni, uključujući i sa stajališta suvremenog ruskog jezika.
Pročitajte također🧐
- "Važnije je nastaviti komunicirati nego izgledati pametno." Razgovor s jezikoslovcem Aleksandrom Piperskim
- "Svatko od nas ima stotinjak slomljenih gena": intervju s bioinformatičarom Mihailom Gelfandom
- "Plaće liječnika teku venama baka": intervju s neurologom Nikitom Žukovom
- "Rad s glasom je poput fitnesa." Intervju s Olgom Kravtsovom, suosnivačicom studija za glumu "Cubic in a cube"
Što je revakcinacija protiv koronavirusa i zašto je potrebna? Odgovorio na glavna pitanja